Pogledajmo sada šta smo promenili i šta smo dobili. U tabeli su samo nalazi koji slede iz proračuna ili iz navedene literature.
| Univerzum | Šta je promenjeno | Glavni izračunati nalaz | Najslabija karika |
|---|
| Zbijeni kosmos | gravitacija 10 puta jača | zvezde 32 puta lakše; dvojnik Sunca sija oko 1 milijardu godina, male konvektivne zvezde stotinama milijardi | mali svetovi brzo gube unutrašnju toplotu i vodonik |
|---|
| Stisak | α veća za 10 odsto | atomi manji 9 odsto, veze jače 21 odsto; voda tečna od 57 do 163 °C; Hojlova rezonanca viša za oko 325 do 400 keV (procena) | količina ugljenika neizvesna, verovatno manja od naše |
|---|
| Berilijumski kosmos | berilijum-8 stabilan (posledica male promene jake sile) | ugljenik nastaje u dva obična koraka; 98,5 do 99,9 odsto ugljenika u jezgru zvezde | količina kiseonika i vode u kosmosu nije izračunata |
|---|
| Kosmička ostrva | energija vakuuma 30 puta veća | galaksije nastaju; rast struktura staje na 45 odsto; u 30. milijardi godina vidljivo je nekoliko velikih i stotinak patuljastih galaksija | gubitak dokaza o kosmosu |
|---|
| Tihi kosmos | bez slabe sile, uz prateće izmene | gorivo zvezda je deuterijum; sastav se slaže sa literaturom bolje od promila | malo kiseonika i azota; radioaktivnost verovatno slaba; kratka geološka aktivnost |
|---|
Nekoliko stvari pada u oči. Svih pet svetova prošlo je prvu proveru. U svakom postoje stabilni atomi i zvezde koje sijaju milijardama godina. Zaista, to je u skladu sa Adamsovim opsežnim pregledima: zvezde su otporne na promene konstanti.
Međutim, svaki svet plaća neku cenu, i ona se gotovo uvek javlja na neočekivanom mestu. Jača gravitacija najviše pogađa trajanje sjajnih zvezda. Jača elektromagnetna sila atome jedva dotiče, a ugljenik dovodi u pitanje. Stabilan berilijum olakšava put do ugljenika i možda ugrožava kiseonik. Mali, gusti svetovi Zbijenog kosmosa brzo se gase iznutra. Čini mi se da je to pravi sadržaj reči „fina podešenost“. Malo koja konstanta deluje na samo jednu stvar. Svaka povlači čitavu mrežu posledica, i teško je unapred pogoditi koja će nit prva popustiti.
Treba ponoviti i ogradu. Pokazali smo da nužni fizički uslovi u ovim svetovima postoje, a u nekoliko slučajeva da su ozbiljno narušeni ili neizvesni. O verovatnoći nastanka života naši modeli ne govore ništa.
Da li je naš svet poseban
Vratimo se pitanju sa početka. Koliko brojevi našeg kosmosa mogu da se promene, a da u njemu i dalje ima ko da postavlja pitanja?
Pet primera ne daje konačan odgovor, ali daje osećaj. Raspon je širi nego što se često tvrdi. Gravitacija može biti deset puta jača. Energija praznog prostora može biti trideset puta veća. Čitava jedna sila može da izostane, ako se još dve stvari prilagode. Sa druge strane, promena elektromagnetne sile od svega deset odsto dovodi ugljenik blizu ivice, a tačan položaj te ivice još je predmet istraživanja. Naš svet, dakle, leži na prostranoj visoravni sa nekoliko strmih ivica. Slika igle na čijem vrhu sve stoji čini mi se pretesnom.
Zanimljivo je i da naš kosmos verovatno ne nudi najbolje moguće uslove. U Berilijumskom kosmosu ugljenik nastaje lakše nego kod nas. Stanovnici svakog od ovih svetova mogli bi, sa svog stanovišta, da napišu sopstveni članak o finoj podešenosti. Prizemci bi se čudili srećnoj veličini svoje planete. Vodari bi slavili ono malo kiseonika. Lumari ne bi ni znali da imaju čemu da se čude.
Svako zatiče svoje brojeve kao prirodne
Ovde dolazimo do dubljeg pitanja. Svaki posmatrač zatiče konstante svog sveta kao datost. Za Isela voda ključa na sto njegovih stepeni, jer su njegovi termometri, njegovo telo i voda koju meri napravljeni od iste, jače sile. Hemija Stiska, izražena u sopstvenim merama, identična je našoj. Promena koju mi vidimo spolja iznutra je nevidljiva. Otkriva se tek u zvezdama, gde se jedna sila odmerava prema drugoj. Čini mi se da u tome leži važna pouka. Ono što nazivamo prirodnim često je ono na šta smo i sami podešeni.
Uslovi oblikuju i samo opažanje. Prizemci gledaju na dva i po kilometra i razmišljaju u blizinama. Lumari vide jedno ostrvo svetlosti i zaključuju da je ono ceo kosmos. Tihari pamte samo ono što su sami izbrojali. Sve tri slike sveta potiču od istih zakona, a svaku uokviruje drugačije nebo i drugačije tlo. Smatram da isto važi i za nas. Naša slika stvarnosti nastaje kroz čula, instrumente i epohu u kojoj živimo, pa je i ona jedan prozor među mogućim prozorima.
Na stranicama Sistema reintegracije pisali smo o ideji da je svet koji opažamo projekcija dubljeg reda, u tekstu Holografska priroda stvarnosti. Naši proračuni tu ideju niti dokazuju niti opovrgavaju. Ipak, pokazuju nešto srodno. Isti osnovni zakoni, sa drugim brojevima, daju svetove koje bi njihovi stanovnici doživeli kao potpune i jedino moguće. Razlika između stvarnosti i njenog doživljaja tako postaje pitanje koje vredi postaviti iz svakog od pet svetova. Odgovor ostaje otvoren, i čini mi se da je pošteno ostaviti ga takvim.
Da li ti drugi svetovi negde postoje? To ne znamo. Naši proračuni pokazuju šta bi fizika dopustila. O tome da li je priroda igde iskoristila tu dozvolu ne govore ništa, i iz njih ne sledi nikakva procena verovatnoće multiverzuma. Smatram da je pošteno ostati na tome.
Ostaje nekoliko pitanja koja su se sama nametnula tokom rada.
-
Koliko je konstanti moguće menjati istovremeno, i da li se njihove štete tada sabiraju ili poništavaju?
-
Postoji li hemija života koja ugljenik ili vodu koristi mnogo štedljivije od naše?
-
Šta bi stanovnici nekog srećnijeg kosmosa smatrali najvećim nedostatkom našeg?
-
Koliko toga o sopstvenom svetu još uvek uzimamo kao nužno, a zapravo je samo jedan od ishoda?
Pet zamišljenih stanovnika ostavilo nam je i nešto ličnije. Garun je spustio gredu i proširio temelj. Isel je spasao ono čega je najmanje. Tavi je slomila pečat i upisala svoje ime. Meda je ostavila tačna merenja. Nohu je povukao crtu tamo gde njegovo znanje prestaje. Svako od njih živi sa ograničenjem koje nije birao, i svako je u njemu našao način da postupi kako treba.
Možda je to ono što svesna bića imaju zajedničko u svakom mogućem svetu. Brojevi kosmosa određuju pozornicu. Šta ćemo na njoj uraditi, to ostaje na nama.