
Svet 22 od 22 · Isti zakoni, drugi brojevi
Tihi kosmos
Svet bez slabe sile: kamen gotovo ne stari, pa prošlost nema datume.
- Vrednosti konstanti
- Granice saznanja
- Pamćenje
Tekst: Nebo D. L. ·
Zamišljena bića
Nohu je brojao slojeve od proleća.
Litica iznad jezera bila je knjiga. Svake godine jedna svetla pruga od letnjeg mulja i jedna tamna od zimskog. Nohu je išao odozdo nagore, sa iglom i kanapom, i na svakih sto godina zabadao kočić. Do sada ih je bilo četiri stotine deset.
Jutros je kiša odronila deo padine. Ispod poslednjeg kočića ukazala se nova stena, a slojevi u njoj stajali su ukoso, presečeni kao nožem. Iznad reza počinjao je njegov uredni niz. Ispod je ležalo nešto starije, nagnuto i izlizano.
Koliko je vremena progutao taj rez? Hiljadu godina? Hiljadu hiljada?
Nohu je dugo sedeo pred liticom. U kamenu nije bilo ničega što bi mu odgovorilo. Kamen na Stalnoj gotovo ne stari. Zrno peska staro deset godina i zrno staro koliko i svet razlikuju se tek u nekoliko zalutalih atoma, koje nijedna sprava Tihara ne ume da izbroji.
Uveče je otvorio letopis. Ispod broja četrdeset jedna hiljada povukao je debelu crtu i napisao: ovde je prekid nepoznatog trajanja. Zatim je dodao rečenicu koju njegovi prethodnici nikad nisu morali da napišu. Svet je stariji od našeg brojanja, i ne znamo koliko.
Sila koju retko pominjemo
Potvrđena nauka
Slaba nuklearna sila ima neobičan posao. Ona preobražava: pretvara neutron u proton i obrnuto. Zahvaljujući njoj se slobodni neutron raspada za petnaestak minuta, Sunce sagoreva vodonik, a neki atomi su radioaktivni. Šta bi bilo kada bismo je isključili?
Harnik, Kribs i Perez pokazali su 2006. godine da takav svet može da bude iznenađujuće sličan našem, ali uz jedan važan uslov. Slabu silu ne možemo ukloniti samu. Bez nje se u prvim minutima gotovo sva materija pretvara u helijum, pa zvezde ostaju bez goriva. Zato se istovremeno menjaju još dve stvari. Početni odnos neutrona i protona zadaje se ručno. Broj čestica materije po fotonu smanjuje se šezdesetak puta. Tihi kosmos je, dakle, koordinisana promena više parametara, i to treba otvoreno reći. U naš račun uključene su obe prateće promene, kao i izostanak neutrina u ranoj plazmi. Harnik i saradnici prilagođavaju i veličinu početnih nejednakosti gustine, a nju preuzimamo iz njihovog rada bez sopstvenog računa.
Pre nego što smo se odlučili za ovaj svet, razmotrili smo i drugu mogućnost: kosmos u kome je elektron teži za 20 odsto. Taj scenario je jednostavniji, ali su mu posledice slične Stisku, sa manjim i čvršćim atomima. Tihi kosmos donosi nešto zaista novo, a pruža i priliku za strogu proveru računa.
Šta pokazuju naši proračuni
Naš proračun
Simulirali smo prve minute posle Velikog praska. Naš program prati šest vrsta lakih jezgara u plazmi koja se širi i hladi, kroz dvanaest nuklearnih reakcija i njima obrnute procese. Brzine reakcija preuzimamo direktno iz javne baze REACLIB, koja za svaku reakciju navodi izvor merenja. Najpre smo program proverili na našem kosmosu. Dao je 24,3 odsto helijuma i 2,50 atoma deuterijuma na sto hiljada atoma vodonika. Najprecizniji objavljeni program ove vrste, PRIMAT, daje 24,7 odsto i 2,46. Mala razlika u helijumu potiče od pojednostavljenog računa raspada neutrona, a njega u Tihom kosmosu ionako nema.

Zatim smo isključili slabu silu. Iz prvih minuta Tihog kosmosa izlazi neobična mešavina: 21 odsto slobodnih protona, 21 odsto slobodnih neutrona, 12 odsto deuterijuma i 46 odsto helijuma. Grohs, Hau i Adams objavili su 2018. godine tabelu istih veličina, izračunatu nezavisnim programom. Uporedili smo je sa našim računom na dva načina. Sa brzinama reakcija iz starijeg programa na kome počiva njihov račun, naši brojevi slažu se sa tabelom bolje od jednog promila, za svih šest jezgara i tri vrednosti broja čestica po fotonu. Sa savremenim brzinama iz baze REACLIB razlike iznose jedan do dva odsto, a za retki helijum-3 do devet odsto. Te razlike odražavaju napredak u merenju reakcija i ne menjaju sliku. Proverili smo i samu numeriku: promena tačnosti integracije i početne temperature menja rezultat za manje od milionitog dela.
Probali smo i da slabu silu gasimo postepeno, bez ostalih izmena. Sa deset puta slabijom silom helijuma je 61 odsto. Sa sto puta slabijom ima ga 82 odsto. Vodonika ostaje sve manje, pa je jasno zašto je potrebna i promena broja čestica po fotonu.
Neutroni koji u tom svetu preostanu više se ne raspadaju. Čim se gas zgusne, spajaju se sa protonima u deuterijum, teški vodonik. On je glavno zvezdano gorivo. Ovde se oslanjamo na potpune simulacije Grohsa i saradnika, jer naš jednostavni model zvezde takve objekte ne opisuje dobro. Tipična zvezda Tihog kosmosa ima oko šest odsto Sunčeve mase i sija 8,3 milijarde godina. Naš grubi račun energije daje gornju granicu od tridesetak milijardi godina, pa se procene slažu po redu veličine. Prema istim autorima, zvezde od jednog do deset procenata Sunčeve mase traju od tri do trideset milijardi godina. Pojas u kome planeta može da ima tečnu vodu pomera se kako zvezda stari, pa planeta u njemu ostaje otprilike trećinu zvezdanog veka.

Život na Stalnoj
Zamišljena bića

Nohuov svet nazvali smo Stalna, a njegovu zvezdu Tinja. Iz prvih minuta izlaze samo laka jezgra, a teži elementi nastaju kasnije, u zvezdama. Slobodni neutroni se ne raspadaju, pa se pri zgušnjavanju gasa spoje sa protonima. Zato je, prema Grohsu i saradnicima, gotovo sav preostali vodonik teški vodonik, a jezera su uglavnom od teške vode. Za poređenje, kada bi polovina vode u telu bila teška, zemaljski život ne bi preživeo. Život Stalne morao bi, dakle, da nastane u teškoj vodi od samog početka. Kiseonika ima manje nego kod nas, jer izostaju eksplozije masivnih zvezda koje ga kod nas rasejavaju. Ugljenika ima dovoljno, pa je odnos ugljenika prema kiseoniku viši od našeg. Azot je redak, jer ga zvezde Tihog kosmosa ne stvaraju kao krajnji proizvod. Prema autorima, takav svet je i dalje hemijski pogodan, uz napomenu da teška voda usporava mnoge životne reakcije.
Najdublja razlika je tiša. Bez slabe sile nema beta-raspada. Ostaju, u načelu, alfa-raspad i fisija, koje pokreću jaka i elektromagnetna sila. Zato smo u tablicama izmerenih masa jezgara proverili koja bi jezgra mogla da budu alfa-radioaktivna. Među svim lakim jezgrima do cinka jedino je berilijum-8 nestabilan na alfa-raspad. Prva sledeća takva jezgra pojavljuju se tek kod kalaja, i to sa veoma malom energijom raspada. Uran i torijum kod nas nastaju brzim hvatanjem neutrona u kosmičkim eksplozijama, a Grohs i saradnici pokazali su da taj proces u Tihom kosmosu izostaje. Sporo hvatanje neutrona postoji, ali koliko teških jezgara ono stvara, to niko nije izračunao. Smatram zato opravdanim reći da je radioaktivnost tamo verovatno veoma slaba, bez tvrdnje da je potpuno odsutna.
Šta to znači za planetu? Napravili smo jednostavan model hlađenja stenovite planete, podešen tako da tačno daje današnju temperaturu Zemljinog plašta. Zemlja sa svojom radioaktivnom toplotom zadržava vulkansku aktivnost oko šest milijardi godina. Bez nje plašt pada ispod te granice za jednu do jedne i po milijarde godina. Planeta dvostrukog prečnika izdrži oko dve milijarde. Snažna plima od bliskog meseca ili zvezde mogla bi da produži aktivnost. Stalna je, dakle, svet sa kratkom geološkom mladošću i dugom tišinom posle nje.


Zato Tihari verovatno nemaju ono što mi zovemo radiometrijsko datiranje. Starost Zemlje, starost stena i fosila, pa i starost drvenog ugljena iz praistorijskog ognjišta, mi čitamo iz sporog raspada nestabilnih atoma. Nohu ima samo slojeve mulja i godove. Tamo gde se niz prekine, znanje staje. Čini mi se da bi takva civilizacija imala dugo pamćenje i kratku istoriju, sa mnogo crta nalik onoj u Nohuovom letopisu.
Drugi časovnici ipak postoje. Kosmički zraci, ako ih tamo ima, u površinskom kamenu polako stvaraju retke stabilne atome, poput helijuma-3 i neona-21. Njihova količina govori koliko je dugo kamen izložen nebu. Mi tu metodu koristimo uz radioaktivne izotope. Tiharima bi bila jedina, i zahtevala bi veoma osetljive instrumente. Treći časovnik je Tinja. Njihova zvezda se, prema simulacijama, tokom života sporo menja u sjaju. Ko bi razumeo sagorevanje deuterijuma, mogao bi po Tinji da proceni starost sveta. Do tog znanja, međutim, vodi dug put.
Koliko je nešto staro
Autorov osvrt
Navikli smo da prošlost ima datume. Znamo da je Zemlja stara četiri i po milijarde godina, i tu rečenicu izgovaramo kao da je sama po sebi razumljiva. Tihi kosmos nas podseća da je ona poklon jedne neupadljive sile. Atomi koji se raspadaju pravilnim tempom jesu časovnici koje nismo mi napravili.
Po mom mišljenju, Nohuova crta u letopisu je čestit gest. On zna dokle njegovo brojanje dopire i ume to da napiše. Vredi se zapitati gde bi takve crte trebalo povući u našim sopstvenim pričama o poreklu, i da li ih povlačimo dovoljno često.
Potvrđena nauka
Naučno uporište
Harnik, Kribs i Perez opisali su 2006. kosmos bez slabe sile koji ostaje sličan našem, uz usklađenu promenu još dva parametra. Grohs, Howe i Adams izračunali su 2018. njegovu nukleosintezu i zvezde sa stabilnim neutronima. Slaba radioaktivnost i kratka geološka aktivnost jesu autorove procene, bez tvrdnje da radioaktivnost potpuno izostaje.
Izvori za ovaj svet
- R. Harnik, G. D. Kribs, G. Perez (2006). A universe without weak interactions. Physical Review D 74, 035006.
- E. Grohs, A. R. Howe, F. C. Adams (2018). Universes without the weak force: Astrophysical processes with stable neutrons. Physical Review D 97, 043003.
Dodatak uredništva sajta. Izvori ispod podupiru polaznu zamisao, a život u ovom svetu ostaje misaoni eksperiment.
Galerija sveta
Ilustracije su nastale uz pomoć AI i služe kao vizuelne analogije. Šeme pravila su autorske. Ovo poglavlje je deo ogleda „Pet univerzuma koji su mogli postojati“ (2026). Grafikoni i šeme potiču iz autorovih proračuna. Engleski prevod pripremilo je uredništvo sajta.
