Zbijeni kosmos u velikoj razmeri. Gusto zvezdano nebo sa mnogo malih, narandžastih i crvenkastih zvezda.

Svet 18 od 22 · Isti zakoni, drugi brojevi

Zbijeni kosmos

Gravitacija je deset puta jača, pa je svaki metar visine skup.

  • Vrednosti konstanti
  • Oskudica
  • Granica tela i doma

Tekst: Nebo D. L. ·

Zamišljena bića

Garun je stajao na trećem podu skele i gledao kako se kamena greda penje. Šestoro vuče, dvoje pazi na protivteg. Uže je brujalo. Na Oblutku se ništa ne podiže brzo, pa je imao vremena da još jednom izračuna.

Kula Vidik imala je dvadeset sedam metara. Sa njenog vrha pogled je dopirao do devet kilometara, a sa tla jedva do dva i po. Susedno naselje ležalo je sedamnaest kilometara dalje, sa svojom kulom od dvadeset metara. Još tri metra visine, i dva plamena bi se prvi put videla iznad krivine sveta.

Tada je osetio sitno podrhtavanje pod stopalima. Jedna noga skele tonula je u nasip, palac po palac. Garun je znao šta pad znači ovde. Telo koje padne sa visine sopstvenog rasta udara o tlo kao da je palo sa dvostruke.

Podigao je ruku. Greda je zastala, zaljuljala se i krenula nazad, sporije nego što se pela. Graditelji su ćutali. Praznik paljenja bio je za tri dana, a cela godina na Oblutku traje jedva devet.

„Širimo temelj“, rekao je. „Kula će čekati.“

Kada se smena završila, popeo se sam do vrha i dugo gledao ka istoku. Žar je stajao iza njegovih leđa, nisko nad zapadom, na istom mestu kao i uvek. Horizont je bio blizu, oštar kao ivica stola. Iza njega, u sve dubljem sumraku, gorela je, znao je, tuđa vatra.

Zašto je sve bliže tlu

Potvrđena nauka

Gravitacija je u našem svetu neshvatljivo slaba. Njenu jačinu među česticama meri bezdimenzioni broj αG = Gmp2/ħc, koji iznosi oko 6 · 10−39. U Zbijenom kosmosu taj broj je deset puta veći. Sve ostalo ostaje isto: atomi, hemija, svetlost.

Zvezda je ravnoteža između gravitacije, koja sabija gas, i pritiska, koji mu se opire. Kada gravitacija ojača, ravnoteža se uspostavlja sa manje materije. Prirodna mera zvezdane mase menja se kao αG−3/2, pa su zvezde Zbijenog kosmosa oko trideset dva puta lakše od naših. Isti zakon važi i za Čandrasekarovu masu, granicu iznad koje ugašena zvezda više ne može da se odupre sopstvenoj težini. Kod nas ona iznosi 1,44 Sunčeve mase, a tamo 0,046. Treba, ipak, naglasiti da ovaj zakon opisuje karakterističnu razmeru. Sjaj i trajanje pojedine zvezde moramo posebno da izračunamo.

Šta pokazuju naši proračuni

Naš proračun

Napravili smo pojednostavljen model zvezde po uzoru na Adamsov rad iz 2008. godine. Unutrašnjost zvezde opisuje Lejn-Emdenova jednačina, koju rešavamo numerički. Model smo podesili tako da za naše Sunce daje tačan sjaj, a zatim smo menjali samo gravitaciju.

Levo: raspon masa u kome zvezde mogu da postoje. Desno: trajanje zvezda u modelu sa prenosom energije zračenjem; osenčene male zvezde opisuje naredni grafikon.

Zvezde u Zbijenom kosmosu postoje, prema našem modelu, u rasponu od približno 0,0025 do nekoliko Sunčevih masa. Obe granice zavise od podešavanja modela. Donju granicu daje tačno skaliranje poznate granice iz našeg kosmosa. Gornja granica zavisi od toga koliko je teška najveća zvezda našeg kosmosa. Ako je to 105 Sunčevih masa, dobijamo 3,3, a ako je 150 do 300, dobijamo 4,7 do 9,5. Dvojnik našeg Sunca, zvezda sa istim položajem u tom rasponu, ima 3,2 odsto Sunčeve mase i trećinu njegovog sjaja. Gorivo troši deset puta brže u odnosu na zalihu, pa sija oko jednu milijardu godina umesto deset. Na Zemlji je za to vreme život stigao tek do bakterija.

Ipak, manje zvezde su štedljivije, pa ih računamo na drugi način. Zvezde lakše od trećine Sunčeve mase potpuno su konvektivne. Gas u njima neprestano kruži od središta do površine, pa zvezda tokom života sagori gotovo sav svoj vodonik. Takve zvezde smo zato računali posebnim modelom, podešenim prema crvenim patuljcima našeg kosmosa. Zvezda koju smo nazvali Žar ima nešto manje od jednog procenta Sunčeve mase. Prema tom modelu, sija sa nešto više od hiljaditog dela Sunčevog sjaja, površina joj ima oko 3700 stepeni, a gornja procena njenog veka iznosi oko 540 milijardi godina. Laflin, Bodenhajmer i Adams dobili su 1997. godine da najsitnije zvezde našeg kosmosa traju oko deset hiljada milijardi godina, pa je ovakav ishod očekivan.

Levo: gornja procena veka malih, potpuno konvektivnih zvezda kod nas i u Zbijenom kosmosu. Desno: hlađenje unutrašnjosti Oblutka i Zemlje.

Dugovečni izvori energije, dakle, postoje. Proverili smo i koliko gravitacija sme da ojača pre nego što zvezde nestanu. Naš model daje granicu od nekoliko miliona puta, a Adamsova analitička procena za sagorevanje vodonika oko dvesta hiljada puta. Razlika između dva modela potiče od pojednostavljenja, a faktor deset je u oba slučaja duboko u bezbednoj oblasti.

Drugi račun tiče se planeta. Jača gravitacija ne znači da svaka planeta ima deset puta veću težinu na površini. Težina zavisi i od veličine tela, pa smo numerički rešili jednačine unutrašnje ravnoteže za stenovite planete raznih masa.

Površinska gravitacija stenovite planete u zavisnosti od njenog poluprečnika. Tačke označavaju Zemlju i Oblutak.

Planeta veličine Zemlje imala bi tamo površinsku gravitaciju više od deset puta veću od naše. Svet sa Zemljinom težinom bio bi kugla poluprečnika oko 800 kilometara. Takvo telo slabo drži atmosferu, lošije od Marsa. Zato smo izabrali sredinu: Oblutak ima poluprečnik 1472 kilometra, nešto manji od Mesečevog, masu sličnu Mesečevoj i površinsku gravitaciju dvostruko veću od Zemljine. Brzina napuštanja iznosi 7,6 kilometara u sekundi.

Proverili smo šta to znači za vazduh. Azot, kiseonik i vodena para ostaju vezani čak i ako je gornja atmosfera zagrejana na hiljadu stepeni. Vodonik, međutim, lako odlazi. Kada zračenje zvezde visoko u atmosferi razbije molekul vode, oslobođeni vodonik napušta planetu, pa Oblutak polako gubi vodu. Koliko brzo, zavisi od zračenja Žara i od početne zalihe vode, a to ne umemo pouzdano da izračunamo.

Šematski prikaz Zbijenog kosmosa. Svi brojevi potiču iz izvršenih proračuna.

Život na Oblutku

Zamišljena bića

Oblutak, mali stenoviti svet sa oštrim, bliskim horizontom, niskim oblacima i narandžastom zvezdom nepomično niskom nad obzorom.

Oblutak kruži veoma blizu Žara, na manje od dvadesetine udaljenosti Zemlje od Sunca, pa mu godina traje oko devet naših dana. Na tako maloj udaljenosti plima je verovatno davno zaustavila okretanje planete, pa je Oblutak Žaru uvek okrenut istom stranom. Garunovo naselje leži blizu granice dana i noći, gde zvezda nepomično stoji nisko nad obzorom. Površina Žara ima oko 3700 stepeni, pa njegova svetlost deluje narandžasto, kao svetlost sveće.

Na tlu se sve meri drugačije. Vazdušni omotač je upola plići od Zemljinog, pa oblaci plove nisko. Planine teško prelaze pet kilometara, jer stena pod dvostrukom težinom ranije popušta. Horizont je na dva i po kilometra od očiju. Čini mi se da bi takav svet stanovnicima stalno delovao mali, kao ostrvo čiju obalu vidimo sa svakog brda.

Garun, pripadnik Prizemaca, pored nedovršene kamene kule. Izgled bića je naša pretpostavka.

Stanovnike smo nazvali Prizemci. Zamišljamo ih kao niska, široka bića sa više oslonaca, jer dvostruka težina kažnjava visinu i tanke udove. Pad je opasan, pa bi oprez bio urođen. Graditeljstvo bi bilo najcenjenija veština, a visina prava mera bogatstva. Kula od trideset metara tamo je ono što je kod nas neboder.

Naravno, ovde napuštamo račun. Model nam kaže da postoje dugovečna zvezda i svet koji neko vreme drži vodu. O tome da li bi se život zaista pojavio, model ćuti. Postoji i ozbiljna prepreka. Mala planeta brzo gubi unutrašnju toplotu. Prema našem modelu hlađenja, plašt Oblutka pada ispod temperature topljenja stena posle oko pola milijarde godina, i to uz radioaktivnu toplotu. Plimsko zagrevanje od Žara malo pomaže, osim ako je putanja primetno izdužena. Sa vulkanima se gasi i kruženje ugljenika između stena i vazduha, koje na Zemlji tokom milijardi godina održava klimu. Bliska zvezda uz to može da zasipa planetu bakljama. Garunov svet je, dakle, moguć, ali se nalazi na samoj granici nastanjivosti.

Koliko košta visina

Autorov osvrt

Nama je horizont dalek, a pad sa stolice bezazlen. Retko pomišljamo da je to poklon jednog malog broja. Garun bi verovatno rekao da su naše kule lake, a naša radoznalost jeftina. Sa svake uzvišice vidimo desetine kilometara.

Smatram da nam Zbijeni kosmos postavlja jednostavno pitanje. Koliko je naših težnji oblikovano time što nas dizanje malo košta? Kada bi svaki metar visine bio skup, možda bismo sporije gradili i pažljivije birali šta vredi videti.

Potvrđena nauka

Naučno uporište

Adams je 2008. pokazao da stabilne zvezde postoje u širokom rasponu jačine gravitacije i ostalih konstanti. Laughlin, Bodenheimer i Adams izračunali su da najmanje zvezde našeg kosmosa traju hiljadama milijardi godina. Brojevi za Žar i Oblutak potiču iz autorovih modela i zavise od njihovih podešavanja.

Izvori za ovaj svet

Dodatak uredništva sajta. Izvori ispod podupiru polaznu zamisao, a život u ovom svetu ostaje misaoni eksperiment.

Ilustracije su nastale uz pomoć AI i služe kao vizuelne analogije. Šeme pravila su autorske. Ovo poglavlje je deo ogleda „Pet univerzuma koji su mogli postojati“ (2026). Grafikoni i šeme potiču iz autorovih proračuna. Engleski prevod pripremilo je uredništvo sajta.