
Svet 3 od 22 · Drugačiji zakoni
Pena
Ćelije su gotovo prazne. Sav život odvija se na zidovima između njih.
- Telo kao proces
- Prostor i geometrija
- Pamćenje
- Promena podloge
- Identitet
Tekst: Nebo D. L. ·
Spekulativni model
Zamislimo ogromnu penu, veću od svega što poznajemo. Njene ćelije su za stanovnike gotovo prazne. Sav život odvija se na zidovima između njih. Ono što bismo mi videli kao tanku pregradu za njih je cela zemlja, sa svojim putevima i susedima. U susednu zemlju stiže se preko spoja, tamo gde se opne sastaju.
Zašto je ovaj univerzum zasnovan na penastoj strukturi? Zamislimo njegovu fizičku podlogu ovako. Polje koje ispunjava taj svet može da bude u četiri različita stabilna stanja, koja zovemo fazama. Svaka ćelija pene jeste oblast jedne faze. Granica između dve oblasti ima sopstvenu energiju i može da nosi pobude vezane za njenu površinu. Stvarna fizika poznaje modele u kojima čestice ostaju vezane za takav zid niže dimenzije. Mi toj zamisli dodajemo dugotrajnu mrežu opni i procese koji na njima traju.
Na najvećoj razmeri dom je, dakle, jedna velika ćelija sa svojim zidovima. Ulogu galaksije preuzima cela povezana oblast opni. Putnika zanimaju samo površinski putevi i mesta na kojima sme da pređe preko spoja. Praznina s jedne i druge strane zida za njega je isto što i za nas dubina ispod Zemljine kore.


Šta određuje veličinu opne
Spekulativni model

Opna ima napetost, pa teži da se skupi, kao zategnuta membrana. Kad bi to bilo sve, svaka zemlja polako bi nestala. Zato po opni raspoređujemo jednu očuvanu veličinu, koju obeležavamo sa q. Ona ostaje ista ma šta se dogodilo, a njeno sabijanje na malu površinu skupo se plaća.
Energiju jednog izdvojenog komada opne površine A pišemo kao U(A) = τA + κq2/A. Prvi član raste sa površinom. Drugi raste kad se površina sužava. Negde između postoji veličina na kojoj se ta dva zahteva uravnotežuju.
Pogledajmo brojeve. Za τ = 1, κ = 4 i q = 3 najpovoljnija površina iznosi A = 6. Opna koja krene od površine 24 ima energiju 25,5. Kad se opusti do površine 6, energija joj padne na 12, a razlika od 13,5 ode u okolinu. Zemlja je tako dobila prirodnu meru. Ipak, taj račun važi za jedan miran komad opne. Cela pena sporo se pomera, i tu počinju nevolje njenih žitelja.
Naborci
Zamišljena bića

Stanovnika Pene zovemo Naborak. On je živ pregib na opni, obrazac površinskih pobuda koji sam sebe održava. Kad govorimo o njegovom odnosu prema podlozi, zovemo ga i Opnar. Podrazumeva se da postoji mnogo različitih vrsta ovih stvorenja. Ovde ćemo navesti samo ono što je zajedničko velikoj većini njih.
Svaki Naborak svet opaža celom svojom dužinom. Talas koji naiđe preko opne oseća kao podrhtavanje, a promenu napetosti kao zatezanje ili popuštanje tla pod sobom.
Uspomene čuva u postojanim šarama na površini. Da bi se nečega setio, šalje prema šari slabu sondu i čeka da se odgovor vrati do aktivnog dela njegovog tela. Uspomena, dakle, ima i adresu i put, a ako je put duži, sećanje, naravno, stiže kasnije.
Energiju za život stanovnicima Pene daju žarišta (ekvivalent našim zvezdama). U ovom univerzumu to su napregnuti nabori i spojevi koji postepeno oslobađaju davno uskladištene zalihe. Kad se žarište iscrpi, površina ostaje na svom mestu, a život na njoj postaje težak. Potomak dobija deo nosilaca očuvane veličine q, ali stiče i sopstveni raspored, neku jedinstvenu strukturu sposobnu da se održi. Jedinka umire kad joj se obnova prekine. Neke njene šare mogu da ostanu na opni, pa ih kasnije pročita neko drugi.
Preokret
Spekulativni model Zamišljena bića

Najveći strah ovog sveta ima ime. Male ćelije pene polako se skupljaju, a susedne se šire. U jednom trenutku spoj ili cela ćelija prestane da postoji. To je Preokret. Stara putanja prema susedima nestaje, a neki drugi spoj otvara novu blizinu. Istorija Naboraka pamti Preokrete onako kako bismo mi pamtili nestanak kontinenata i druge velike prirodne katastrofe.
Njihova naselja zato prate rane znake preuređivanja, prilagođavaju im se i na vreme se pripremaju. Pre Preokreta treba urediti susedno stanište i preneti na njega sve što može da živi, uz dovoljno nosilaca q i raspoloživog rada.
Zamišljamo i poseban zanat, čuvare prolaza. Oni poznaju mehaniku opni, ali i navike svih koji preko jednog šava čitaju svoje uspomene. Sličan posao, u malom, čeka svakoga kad se javni šav popravlja. Tako je jednom prošao Naborak koga ćemo nazvati Savaj.
Savaj je na javnom šavu prepoznao oznaku najavljene popravke. Osetio ju je kao sitno, pravilno kuckanje u opni. Jedna njegova stara uspomena ležala je upravo na tom komadu površine. Izabrao je novo mesto, dalje od šava, i počeo da prenosi šaru, nabor po nabor.
Posle svakog koraka slao je istu sondu na oba zapisa. Stari je odgovarao brzo i čisto. Novi je kasnio, ali je ponavljao isti oblik. Onda je opnom prošao dug, lenj talas iz pravca jedne ćelije koja se skupljala. Sveža šara se razmazala. Savaj je poslao sondu i dobio mutan odziv, bez početka.
Krenuo je iznova, a kuckanje sa šava postajalo je sve gušće. Radnici su strpljivo čekali njegovu saglasnost. Drugi prenos stigao je do kraja, ali su prva dva nabora ostala nesigurna, a vremena za treći pokušaj više nije bilo. Poslao je saglasnost.
Tokom popravke poznati komad opne promenio je svoj pregib i stara šara je nestala. Savaj je zatim pristupio novoj. Odgovor je putovao znatno duže nego što je navikao. Stigla je sredina uspomene, stigao je i njen kraj, ali na mestu početka vratilo se samo ravno podrhtavanje. Savaj je obeležio novu putanju u svom rasporedu i još jednom poslao sondu.
Dodir dva Naborka menja površinu koju dele, pa susret počinje slabim sondama i sporim približavanjem. Njihova umetnost mogla bi da bude talas pažljivo pripremljenih pregiba, koji više učesnika prati sa različitih mesta. Smatram da bi takva civilizacija najviše cenila veštinu da mnogo različitih života sačuva istu podlogu.
Koliko smo zaista različiti?
Autorov osvrt

Jasno je da se fizički zakoni Pene veoma razlikuju od naših. Nama poznata kvantna fizika ima mnogobrojna polja i čestice, među kojima su Higsov i drugi bozoni, kao i fermioni. U ovom univerzumu na granici mašte postojalo bi samo jedno polje sa četiri stabilna stanja, sa sopstvenim zakonitostima, pobudama i ograničenjima. „Materija“ i strukture takvog sveta sasvim sigurno nisu kompatibilne sa našim, pa ih ne bismo mogli registrovati našim instrumentima. Verovatno ne bismo mogli ni fizički da ga posmatramo, a da i ne govorimo o nekakvoj smislenoj ili bezbednoj interakciji.
Možda se upravo takvi ili slični univerzumi ovog trenutka prožimaju sa našim. Možda se baš u našoj blizini odvija drama između dva Naborka, čudno slična našim odnosima, a da ni mi ni oni nismo svesni jedni drugih? Da li su takozvana „tamna materija“ i „tamna energija“, koje zajedno čine oko 95% ukupne materije i energije kosmosa, a za koje znamo uglavnom po njihovom gravitacionom delovanju, sačinjene upravo od neke strane materije i energije sa sopstvenim zakonitostima? I to sa strukturom dovoljno bogatom da iznedri svesna bića? Ili su „viši slojevi“ stvarnosti (neki duhovni istraživači nabrajaju astralni, mentalni i duhovni svet) u stvari ta „tamna“, nama nepoznata materija i energija?
Za sada ne znamo odgovore, ali su pitanja više nego intrigantna.
Potvrđena nauka
Naučno uporište
Zidovi između oblasti različitih faza polja poznati su u teoriji polja, a Rubakov i Šapošnjikov pokazali su 1983. da čestice mogu ostati vezane za takav zid. Sporo preuređivanje ćelija izmereno je u običnoj sapunskoj peni. Dugotrajna kosmička mreža opni sa životom na njima pripada mašti, a pitanje o tamnoj materiji u ovom poglavlju ostaje autorova spekulacija. Udeo od oko 95% odnosi se na tamnu materiju i tamnu energiju u standardnom kosmološkom modelu.
Izvori za ovaj svet
- V. A. Rubakov, M. E. Shaposhnikov (1983). Do we live inside a domain wall?. Physics Letters B 125, 136–138.
- A. D. Gopal, D. J. Durian (1995). Nonlinear Bubble Dynamics in a Slowly Driven Foam. Physical Review Letters 75, 2610.
- Planck Collaboration (2020). Planck 2018 results. VI. Cosmological parameters. Astronomy & Astrophysics 641, A6.
Dodatak uredništva sajta. Izvori ispod podupiru polaznu zamisao, a život u ovom svetu ostaje misaoni eksperiment.
Galerija sveta
Ilustracije su nastale uz pomoć AI i služe kao vizuelne analogije. Šeme pravila su autorske. Ovo poglavlje je deo ogleda „Pet drugačijih univerzuma“, objavljenog 15. novembra 2026. Ceo ogled na blogu Sistema reintegracije.
